Ma, šic!

Bila bi to sasvim obična nedjelja, kao stvorena za dokolicu, da na vrata Mačekovih nisu pokucali svemirski dotepenci. Ako ste pomislili da su možda pali s Marsa, varate se, stigli su s dalekog planeta Zemlja. Jesu, za istač, ne farbamo vas! A što je još čudnije, dotepenci se zovu  isto i izgledaju kao i Mačekovi. (Gotovo isto.) Oni su njihov odrezak... pardon, njihov odraz u svemiru.

 Ovu nesvakidašnju humorom prožetu nekonvencionalnu SF priču s elementima ludizma koja kroz duhovite opaske i reference zapravo govori  o našim predrasudama prema drugima i drugačijima, na osebujan je  način ispripovijedala  kućna mačka Mujca Maček zvana Micika, a s mačjeg prevela Pepa Puh. (Za one koji ne znaju, Pepa Puh je pseudonim književnice Nene Lončar koja je za svoja književna djela ostvarila niz nagrada i priznanja, a među njima našu najveću nagradu za dječju književnost “Grigor Vitez” i međunarodnu nagradu “Mali princ”. Autorica je poznata po originalnom, raskošnom stilu u kojem dominiraju jezična kreativnost i igra.) 

Pripovjedačica Micika je u početku sto kila sigurna da su došljaci zapravo mačkožderi, a netrpeljiva gradska  gomila  želi ih  po hitnom postupku poslati tamo odakle su  i došli. Da bi Ovozemljani  spoznati tko i kakvi Onozemljani doista jesu, prvo  trebaju  sami sebe sagledati, ali malo tko se takvo što usuđuje. Najteže je sebe vidjeti.